Kako razgovarati sa svojim osnovnoškolcem o njegovim poteškoćama u učenju

Razgovarati s djetetom o osjetljivim temama poput poteškoća u učenju nije lako. Ali to je možda najbitnija stvar koju morate učiniti kako biste mu pomogli u učenju i emocionalnom razvoju. Kad djeca prolaze kroz poteškoće s učenjem bez da znaju u čemu je stvar, često zamišljaju ono najgore.

Obraćajte pažnju na rane naznake problema

Ako primjećujete promjenu u ponašanju kada vaše dijete priča o školi, nemojte to ignorirati. Budući da ga poznajete bolje od ikoga, budite osjetljivi na male znakove koje vam šalje. Frustracija može zvučati poput: „Mrzim školu…“, “Nitko me ne voli…“, “Ne znam crtati…“, “Druga djeca ismijavaju način na koji govorim.“

Starije dijete moglo bi reći: „Škola je glupa, zašto uopće moram ići u nju?“ ili: „Vidi, mama, ja sam retardiran… učitelj me poslao na dopunsku iz matematike.“

Mnoga djeca ne znaju dobro verbalno izraziti svoje osjećaje, no na druge vam načine daju do znanja da nešto nije uredu. Trgaju zadaće, odbijaju komentirati kako im je prošao dan ili pretjerano reagiraju napadima bijesa. Lažu vam da nemaju zadaće ili ju drugog dana zaboravljaju predati. Odbijaju ići u školu ili glume bolest kako bi ostali kod kuće. Govore da nemaju nijednog prijatelja.

Kako reagirati na takvo ponašanje? Zapitajte se ponaša li se vaše dijete tako već nekoliko tjedana. Ima li neko objašnjenje za to: poput nove bebe u kući, bolesti člana obitelji ili preseljenja u novu školu? Što učitelj kaže o njegovu ponašanju i uspjehu u školi?

Skupite neke podatke

Za početak morate potpuno i jasno shvatiti prirodu poteškoća u učenju svog djeteta. Razgovarajte s učiteljima da vidite na koje se načine te poteškoće u učenju odražavaju na djetetov napredak u čitanju, pisanju i matematici. Raspitajte se i o djetetovom društvenom i emocionalnom razvoju, pošto poteškoće s učenjem imaju utjecaj na mnogo više od samog školskog uspjeha.

Dovedite vlastite osjećaje u red

Kad se vaše dijete muči sa školom, posve je normalno da ste zabrinuti, frustrirani ili čak razočarani. No djeca brzo primijete vaše negativne emocije vezane uz njihov uspjehu u školi. Zato je bitno da pronađete prikladan ispušni ventil za svoje osjećaje, bilo da su to drugi članovi obitelji, prijatelji ili profesionalna pomoć, kako bi vam pomogli da se približite prihvaćanju poteškoća s kojima se vaše dijete suočava. Bilo bi korisno da se uključite u grupu za potporu roditelja čija djeca imaju iste probleme, bilo u vašem mjestu stanovanja ili na internetu. Uz potporu odraslih, vaše će interakcije s djetetom biti pozitivnije i optimističnije.

Pronađite prave riječi

Teško je naći odgovarajuće izraze kojima biste djetetu mogli objasniti njegove probleme s učenjem. Izjavama poput: „Tvoj mozak je jedinstven i radi na poseban način“ možete pomoci djetetu da shvati da je svaki ljudski mozak poseban. Pažljivo odlučite o frazama koje ćete koristiti i o najprikladnijim izrazima. Ohrabrujte i druge odrasle osobe u djetetovom životu da se koriste istim terminima kako bi i njihove izjave bile u skladu s vašima.

Nekoj bi djeci moglo biti važno da kad pričate o njihovoj različitosti to povežete s optimističnijim frazama poput: „zbog toga što ti mozak funkcionira nešto drugačije nego drugima, vještiji si u nekim područjima od druge djece“. Pričajte mu o članovima obitelji, prijateljima ili slavnim osobama s poteškoćama u učenju koji su uspješni i/ili slavni.

Kako biste ohrabrili dijete da pronađe potrebnu pomoć u školovanju, nauči o disleksiji i drugim sličnim temama, pokažite mu BrainPOP filmove na www.sparktop.org. BrainPOP je vodeći producent edukativnih animiranih filmova za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta.

Profesori, savjetnici, stručni suradnici u školama i istraživači imaju vlastiti rječnik kojim opisuju poremećaje u učenju. U državnim školama npr. Zakon o osnovnom školstvu⁽¹⁾zahtijeva da se djeca s poteškoćama posebno identificiraju kako bi se kvalificirala za potpunu ili djelomičnu integraciju s prilagođenim programom ili samo individualiziranim pristupom. Široka grupa poremećaja koji utječu na čitanje, pisanje i/ili matematičke sposobnosti nazivaju se zajedno „specifičnim poteškoćama u učenju“ (eng. Specific learning disability-SLD).

Koristite pravilnu terminologiju

Ako vašem djetetu u učenju pomaže poseban instruktor, ako ima osobnog asistenta ili je samo djelomično integrirano u razred koji pohađa školujući se po prilagođenom programu, bitno je da koristite odgovarajući termin kada opisujete tip nastave koji pohađa. Puno djece termin prilagođeni program doživljava negativno i uznemirujuće pa se pripremite na opiranje kada ga dijete čuje. Ipak, koristite pravilan termin tijekom razgovora s djetetom jer će ga prije ili kasnije čuti od učitelja ili kolega. Zato je bolje da skinete stigmu s termina prilagođeni program ako ga zamjenjujete s terminima poput pomoć u čitanju i sl.

Konkretizirajte problem

Nije dovoljno naprosto reći djetetu da ima poteškoće s učenjem i čitanjem jer mu to neće pomoći u razumijevanju problema niti mu nudi ideje o tome kako ga prebroditi. S druge strane, ako mu kažete da ima problema s pamćenjem detalja u pričama ili da treba raditi na tome da čita brže, problem je jasan, određen kao i cilj kojemu se teži. Također daje djetetu do znanja da se njegove poteškoće odnose na jedno ograničeno područje, a da u drugim stvarima u školi može biti uspješan (npr. priroda, tjelesni, likovni itd.). Pokažite mu primjer njegova rada gdje se odražavaju njegove jače i slabije strane. Pitajte dijete može li smisliti način da si olakša problematične predmete i savlada vještine koje su mu teške.

Pažljivo saslušajte djetetov odgovor

Svako je dijete posebno, reakcija vašeg djeteta na razgovor o njegovim problemima vezanim uz učenje može biti neočekivana. Vaše bi se dijete moglo uzrujati ili naljutiti jer je „drugačije“. Bitno je da mu priznate njegovo pravo na te osjećaje. Kada vam se čini da je u stanju saslušati vas, uvjerite ga da će uz pomoć odraslih i vlastiti trud mnogo naučiti. Ako vam se učini da mu je u nekom trenutku previše, malo usporite. Možda mu teba vremena da upije i shvati što ste mu rekli pa da dođe s pitanjima. Ili vas od početka može ispitivati mnogo toga što mu onda možete objasniti. Slušajte njegova pitanja i ponudite mu iskrene odgovore. Ako ne znate odgovor na neko pitanje, uvjerite ga da ćete saznati.

Nastavite s razgovorima

Nakon prvog razgovora s djetetom o njegovim poteškoćama, trebali biste nastaviti voditi takve razgovore. Dobro ih je započinjati tako da pitate dijete da vlastitim riječima objasni kako doživljava i shvaća svoje poteškoće i svoj napredak. Možda ćete mu trebati više puta objasniti prirodu njegovih poteškoća u učenju prije nego li zbilja shvati o čemu se radi. Jednom kada usvoji terminologiju i ideje, postat će mu prirodnije pričati o tome s prijateljima. Time će početi shvaćati kako se u školi izboriti za sebe.

Uzmite u obzir djetetove godine i zrelost

U nastavku pročitajte neke općenite informacije o tome koliko djeca trebaju znati o svojim poteškoćama u učenju s obzirom na uzrast. Vi ćete najbolje odrediti koliko je vaše dijete spremno čuti, kao i najbolje načine da mu priopćite informacije.

Djeca do 3. razreda osnovne škole

I mala djeca brinu o tome kakva su u školi. U prvim razredima osnovne većina djece počinje shvaćati što im ide dobro, a u čemu su lošija. Bilo da je riječ o školskim zadacama ili atletskim sposobnostima, djeca počinju s procesom samoprocjene i uspoređivanjem sebe s kolegama iz razreda. Kad mu kažete o njegovim poteškoćama, uvjerite ga da ćete mu i vi i učitelji⁽²⁾ pomoći da bude dobar u školi i da nije sam. Ako mislite da je prikladno, dopustite mu da sudjeluje u razgovorima o poteškoćama u učenju izmedu vas i učitelja. Ako dijete osjeća da je uključeno u rješavanje problema, vjerojatnije je da će se više truditi.

Djeca izmedu 4. i 5. razreda

U ovim godinama djeca već imaju dobru predodžbu o svojim akademskim sposobnostima. Ako vaše dijete sebe smatra lošim učenikom, pomozite mu da shvati razliku između specifičnih poteškoća u učenju i smanjenih općih i intelektualnih sposobnosti. Djeca koja imaju specifične poteškoće po definiciji imaju prosječnu ili nadprosječnu inteligenciju tako da su dovoljno pametna za učenje. Dajte im do znanja da za određene predmete samo treba razviti posebne strategije učenja. Budite iskreni u vezi s njegovim poteškoćama, ali objasnite mu njegovu inteligenciju i istaknite ono što radi dobro. Pomozite mu da shvati kako su njegovi problemi u učenju samo dio onoga što on jest. („Da, imaš probleme s čitanjem, ali nevjerojatno igraš nogomet, izvrstan si stariji brat, dobar si u crtanju. Problemi s čitanjem samo su jedan dio tebe.“) To će mu pomoći da ostane motiviran i razvije otpornost na napore koji ga čekaju.

Djeca u 4. i 5. razredu stručnjaci su u “da, ali” izjavama koje umanjuju uspjeh: „Da, ali dobio sam 1 iz tablice množenja pa nikada neću upasti u peti razred.“ Ako čujete nešto takvo, skrenite njegovu pozornost na manju sliku – „Čini se da si se namučio s tim kontrolnim. Idemo vidjeti kako da drugi prođe bolje.“ Pričajte o tome što može učiniti drugačije i nađite načine na koje mu vi možete pomoći. I zapamtite, nužno je da ispunite sva svoja obećanja o pomoći.

Nastavite s dobrom praksom

Kada naučite pričati s djetetom o njegovim poteškoćama u učenju na informativan i brižan način, veće su šanse da će zadržati svoje samopouzdanje, razviti uspješne načine da se nosi s problemom i naučiti cijeniti svoje različite talente, one koji dolaze do izražaja u školskim, kao i onim izvanškolskim aktivnostima. Na koncu konca samosvijest, sposobnost zastupanja svojih prava, samopoštovanje i težak rad bit će ključevi njegova uspjeha.

O autoru:

Brian Inglesby, M.A., L.E.P., školski je psiholog koji uživa u izazovima rada s učenicima koji imaju mnogo problema u učenju. Ne propušta prilike da pomogne učiteljima, roditeljima i učenicima da bolje shvate posebne stilove učenja svakog učenika.

(1) Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj jedinstveni su dio sustava školstva. Ustroj i uspostava programa odgoja i osnovnog školovanja učenika s teškoćama u razvoju ostvaruje se na načine predviđene: Zakonom o osnovnom školstvu, Pravilnikom o upisu djece u osnovnu školu, Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, Naputkom za rad stručnog tima za opservaciju učenika s teškoćama u razvoju, Odlukom o okvirnim nastavnim planovima i programima u Republici Hrvatskoj, Izmjenama i dopunama Nastavnog plana i programa osnovne škole za učenike s teškoćama u razvoju, Nastavnim planovima i programima odgoja i školovanja učenika s teškoćama u razvoju. Preporuke korisne učiteljima i roditeljima mogu se pročitati u Uvodnim napomenama za korištenje HNOS-a za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama.

(2) Prije toga uvjerite učitelje da je i to njihov posao – pomoći onome kome je to potrebno.