18 trikova za bolju vještinu pisanja za učenike s ADHD-om

ADDitudeMag donosi par trikova pomoću kojih učitelji i roditelji mogu pomoći djeci s ADHD-om da pobjede svoj strah od pisanja seminara, eseja i drugih zadataka.

Istraživanja pokazuju kako više od polovice djece s ADHD-om ima poteškoća s pisanim uradcima. Ovi učenici mogu imati puno kreativnih ideja, ali dolazi do problema kada ih trebaju prenijeti na papir.

Djeca s ADHD-om teško započinju s izradom zadatka – a zatim imaju problema i s dovršavanjem zadatka – pogotovo kada se radi o zadacima koji zahtijevaju vještinu pisanja. Teško izabiru temu eseja, imaju problema u pronalaženju literature, zadržavanju i korištenju informacija u kratkoročnom pamćenju, organiziranju i slaganju materijala, kao i prenošenju ideja i misli na papir – što sve dovodi do toga da zaborave što su željeli napisati.

No ove poteškoće ne znače da se taj posao ne može napraviti. Razgovarajte o sljedećim strategijama s učiteljem vašeg djeteta kako biste zajednički smanjili djetetove probleme s pisanim zadacima.

Kako pomoći u razredu: Vodič kroz proces pisanja

— Uspostavite sustav zabilješki. Zatražite od učenika da napiše par zabilješki o temi na različite samoljepljive papiriće. Nakon toga zadatak je grupirati zabilješke koje imaju slične ideje kako bi dijete moglo lakše identificirati glavne pojmove teme.

— Lagani početak za nadogradnju. Neka učenik s ADHD-om napiše jedan odlomak teksta koji će se sastojati od samo 2 ili 3 rečenice. Kako im se vještina razvija, mogu početi pisati više odlomaka.

— Demonstrirajte pravilan način pisanja eseja. Uz pomoć projektora napišite odlomak ili cijeli esej pred cijelim razredom, objašnjavajući što činite u svakom koraku. Učenici vam mogu pomagati smišljajući nove rečenice. Djeca s ADHD-om često imaju vizualni stil učenja i lakše će naučiti kada vide učitelja kako obavlja isti zadatak.

— Ponudite poticaje za pisanje. Učenici s ADHD-om uglavnom ne dolaze do jednakog broja ideja za pisanje kao ostali učenici. Pomozite im da povećaju svoj izbor tako što ćete skupiti materijale koji mogu stimulirati ideje. Pročitajte im pjesmu, ispričajte priču, pokažite slike u časopisu, novinama ili knjigama.

Ako se učenik i dalje muči sa započinjanjem zadatka, pomozite mu tako da sjednete pored njega i razgovarate o zadatku. Pregledajte zabilješke koje je napravio i pitajte: “Na koje načine možeš započeti prvu rečenicu?”. Ako nemaju odgovor, pitajte: “Evo jedne ideje. Kako bi ovu bilješku napisao svojim riječima?”

— Potičite živopisne opise. Učenici s ADHD-om često imaju problem kada moraju “uljepšati” pisanu riječ. Pomozite im tako što ćete zajedno smisliti pridjeve i snažnije i aktivnije glagole.

— Objasnite im proces uređivanja teksta. Problem koji se javlja kod učenika s ADHD-om je taj da teško pišu duže tekstove te njihovi eseji budu kratki i šturi. Objasnite im kako dodavanje pridjeva i priloga može poboljšati njihov uradak. Potaknite ih i na traženje sinonima kako bi tekst bio bogatiji.

Individualni pristup

— Dajte im dovoljno vremena. Učenici s ADHD-om, a pogotovo oni s nepažljivim tipom ADHD-a, trebaju duže vrijeme za procesiranje informacija te biste im trebali dati više vremena za završavanje zadatka.

— Ne ocjenjujte zadatak u izradi. Osjetljiviji učenici bit će obeshrabreni negativnom povratnom informacijom dok razvijaju svoju vještinu pisanja. Pričekajte dok zadatak nije u potpunosti gotov kako bi ga ocijenili.

— Ne oduzimajte bodove za loš rukopis i gramatičke greške. Osim ako zadatak nije posebno namijenjen ocjenjivanju gramatike i rukopisa, dopustite učeniku par grešaka dok se bori s pisanjem na određenu temu.

— Koristite unaprijed određene forme. Forma za pisanje eseja vizualno organizira materijal kako bi se pomoglo učeniku s prisjećanjem. Podijelite papire s isprintanim formama koje će djeca s ADHD-om popunjavati, što će uštedjeti njihov napor za ono što je najbitnije – pisanje eseja.

— Ocjenjujte samo par elemenata eseja. Kako biste potaknuli vještinu pisanja i kako biste izbjegli preopterećenje učenika, ocjenjujte samo jedan ili dva elementa u jednom eseju. Ovakvo “usko”ocjenjivanje usmjerava pažnju na par elemenata što dovodi do postupnog učenja.

Kako pomoći kod kuće

— Potičite pisanje dnevnika. Potaknite dijete da zapisuje svoje misli i doživljaje – odlazak u kino, posjet rođacima ili izlet u muzej.

— Pomozite djetetu u izboru teme za esej. Djeca s ADHD-om imaju problema u sužavanju izbora i konačnom donošenju odluke. Poslušajte sve ideje, a zatim zapišite dvije ili tri najbolje ideje. Zatim razgovarajte o svakoj temi, a dijete neka precrtava jednu po jednu temu dok ne dođe do one koja mu se najviše sviđa.

— “Oluja ideja”. Kada je tema izabrana, neka dijete počne smišljati sve ideje koje su povezane s temom i koje bi mogle biti važne u eseju. Ideje ispišite na samoljepljive papiriće, a zatim ih grupirajte u određene grupe koje će u eseju postati različiti odlomci.

— Osigurajte dovoljno knjiga, igara i filmova. Ovi materijali će pomoći u učenju novog vokabulara te će stimulirati razmišljanje. Razgovarajte s djetetom i pročitanom i viđenom te ga usmjeravajte kako bi proširilo svoje vidike.

— Budite djetetov “zapisničar”. Prije nego dijete zaboravi ideje do kojih je došlo, neka vam ih izdiktira, a vi ih zapišite u bilježnicu ili u računalo. Kako se djetetova vještina pisanja bude povećavala, bit će potrebno sve manje vaše pomoći.

— Pisanje na računalu. Djeca s ADHD-om često pišu sporije od druge djece. Potaknite ga da počne pisanje eseja na računalu. Na ovaj način, uradak će biti organiziran, neće ga izgubiti te će moći lakše promijeniti redoslijed rečenica i odlomaka kako bi došlo do prave forme.

— Podsjetite na provjeru. Naglasite djetetu kako će moći sve greške ispraviti ako provjeri rad par puta prije nego ga preda učitelju.

Pripremila: Martina Šibalić
Autor: Chris Zeigler Dendy, M.S.