Kako reagirati na dijagnozu ADHD-a

Kako reagirati na dijagnozu ADHD-a?

Pripremila: Martina Šibalić
Izvor: ADDitudeMag

Kako ne biste trebali reagirati kada vam bliska osoba povjeri kako joj je dijagnosticiran ADHD? To je lako – s predrasudom, sumnjom i okrivljavanjem. Stručnjaci i osobe s ADHD-om predlažu produktivnije načine reakcije na ovakvu vijest.

Ne postoji pravi ili krivi način reakcije, bilo da se radi o vašoj dijagnozi ili vašeg djeteta. Tuga. Olakšanje. Ljutnja. Sve su to normalne i prirodne emocije koje se javljaju kao reakcija na takvu vijest.

Reakcija obitelji i prijatelja koja može povrijediti

Nemojte nikada reći “Pa, svi mi imamo malo ADHD-a u sebi, zar ne?” ili “To je tako zbog ubrzanog načina života.” Jednu osobu s ADHD-om zasmetalo je što su mu bližnji rekli kako im je teško povjerovati kako on ima ADHD, no on smatra kako nitko ne može znati kako se osjeća i što mu sve “prolazi kroz glavu”. Neke obitelji su se sramile te dijagnoze i htjele su ju zataškati, a neki su ADHD smatrali karakternom manom i nisu se potrudili naučiti nešto više. Također, jedna od najčešćih pogrešaka jest smatrati ih lijenima ili vjerovati kako ne ulažu dovoljno truda u “svoj oporavak”.

Budite zahvalni

Kada netko podjeli s nama nešto tako osobno, trebali bismo se osjećati počašćeno jer su nam se povjerili. Pokažite im to govoreći kako u vama mogu pronaći potporu i ljubav ili nudeći zagrljaj.

Podržite njihov izbor

Recite im kako je traženje pomoći i odluka da odu na dijagnozu vrlo hrabar potez. Naglasite kako ste ponosni jer su se odlučili na taj korak.

Podsjetite ih na to da su voljeni

Budite im potpora. Potičite ih na razgovor i na “razmišljanje na glas”. Trenutno imaju puno toga za procesirati i to bi im moglo pomoći. Osobe s ADHD-om smatraju kako su najbolje reakcije bile nešto kao: “Slušam te i volim te baš takvog kakav jesi!”

Nemojte osuđivati

Potvrdite im kako je njihova borba stvarna i teška. Ovo nije vrijeme kada biste trebali suditi o tome trudi li se ta osoba dovoljno jako niti da dijelite svoje mišljenje o ADHD-u. Izjave kao: “Ja ne vjerujem u ADHD!” ili “To nije izgovor za tvoje ponašanje.” Samo će pogoršati situaciju.

Dajte im mjesta

Nemojte reći: “Znam kako se osjećaš.”, osim ako i sami nemate ADHD. To umanjuje ono kroz što trenutno prolaze. Možete reći: “Vjerujem da ti je teško” ili jednostavno upitati kako su, a zatim sjesti i slušati ih. Jedna djevojka s ADHD-om kaže: “Kada opišem simptome, obično kažu kako se to svima događa.” Bolji način bi bio poslušati na koji način ADHD utječe na njihov život.

Oduprite se potrebi da sve ispravljate

Vjerujte svojim bližnjima kako mogu proći kroz ovo kompleksno iskustvo. Nemojte se ponašati kao da je ADHD problem koji možete riješiti. Zamislite da je primanje ovih vijesti kao primanje gostiju u vašu kuću. Tu ste da im služite, da ih sačekate te im date što im je potrebno kako bi se osjećali ugodno i kako bi uživali u vašem društvu.

Fokusirajte se na novi početak

Sada možete razumjeti zašto je ta osoba imala sve te probleme koji su je kočili u životu te da postoji mnoštvo mogućnosti koje im mogu pomoći lakše se nositi s time.

Fokusirajte se na pozitivno

Važno je naglasiti vjeru i nadu u budućnost. Za mnoge odrasle osobe, dijagnoza je prvi korak k novom, pozitivnijem životu. Potaknite svoje najbliže da se educiraju i nauče što više o ADHD-u. Pomognite im da se osjećaju dobro tako što ćete primijetiti stvari koje čine dobro.

Ignorirajte negativne stereotipe

Ignorirajte negativne konotacije imena ADHD: deficit i poremećaj. Postoje mnogi uzori, poznati i nepoznati, koji se jako dobro nose s ADHD-om.

Postavite pitanja

Slobodno ih pitajte što trebaju, možete li kako pomoći, ali ih i pitajte sve što vas zanima o ADHD-u – rado će vam odgovoriti.