Rekli ste djetetu da pokupi prljavu odjeću s poda. Niti jedna čarapa nije stavljena u košaru za rublje. Dijete vas nije čulo – ili je zanemarilo vaše naređenje? Postajete nervozni, vičete i ljutite se – osjećate kako dolazi još jedna svađa. Počinju prijetnje: nema TV-a tjedan dana, nema posjete prijateljima mjesec dana i sve čega se možete sjetiti u tom trenutku ljutnje. Ovaj događaj je uznemirio sve: vaše dijete je ljuto i klonulo, a vi se osjećate kao roditelj bez imalo ljubavi. Zbog čega? Odjeće koja treba pranje…

Svi roditelji žele da su im djeca sretna i dobro prilagođena. Ali isto tako žele poštovanje i poslušnost. Djeca, a pogotovo ona s ADHD-om, imaju svoje ideje i zamisli. Umjesto da poslušaju što im se kaže, oni radije zanemaruju domaću zadaću, tuku se s braćom i sestrama i zaboravljaju nahraniti psa. Ostavljaju mokre ručnike na podu kupaonice i Lego kocke svuda po dnevnoj sobi. Odgovaraju vam, zanovijetaju, dure se i ne poštuju vas. Svaki dan donosi novi kaos – ali i novu mogućnost za disciplinu.

Stručnjaci za odgoj razvili su mnogo tehnika discipline. Ovdje donosimo 50 najboljih.

1. Pronađite bolji način. Pretvorite trenutke discipline u mogućnost učenja. Podsjetite dijete da svi radimo greške, a zatim mu predložite da smisli načine na koje bi se sljedeći put moglo oduprijeti izazovu ili suočiti sa stresom u budućnosti. Slušajte njegove ideje i razgovarajte o njima. Ne mora vaš način biti onaj najbolji – moguće je da zajedno dođete do najboljeg rješenja za oboje.

2. Razgovarajte o tome zašto je neko ponašanje loše. Budite sigurni da je vaše dijete shvatilo na koji način su njegovi postupci povrijedili neku drugu osobu ili kako je time naštetilo samo sebi. Pitajte ga misli li da bi se trebao ispričati, objasnivši mu kako bi i on želio da mu se ispriča netko tko ga je povrijedio.

3. Budite razumni kada kažnjavate dijete. Ako vaše dijete ili tinejdžer iskorištava neku od povlastica, uklonite ju – nakratko. Uskraćivanje korištenja mobilnog telefona tinejdžeru na mjesec dana jer je potrošio bon nešto prije dogovorenog datuma je prestroga kazna. Uklanjanje povlastice na kratko vrijeme – i dopuštajući im da je ponvno zarade tako što će točno odrediti koliko mogu razgovarati i slati poruka kako bi imali bod do dogovorenog datuma – naučit će ih važnu lekciju.

4. 3 prekršaja do kazne. Svaki put kada dijete napravi nešto što ne bi smjelo, podignite prst i smireno recite: “Ovo je prvi put.”. Ako se ponašanje ponovi, podignite dva prsta i recite: “Ovo je drugi put.”. Ako i dalje zanemaruje vaša upozorenja, podignite i treći prst i recite: “Ovo je treći put. 5 Minuta kazne.”, a zatim ga odvedite u njegovu sobu. Ako dijete negoduje, iziđite iz sobe: prošetajte po kući, pročitajte par stranica knjige, zatvorite se u kupaonicu – ali ne pričajte s djetetom, čak i ako vas prati. Ne vičite, ne raspravljajte ili objašnjavajte. Djetetu je bilo jasno da ima izbor – može odmah prestati s ponašanjem kada ste ga upozorili ili će snositi posljedice. Kada je vrijeme “kazne” završilo, ne raspravljajte više o tome – napravili ste sve što ste trebali.

5. Borite se sami sa sobom da ne pretjerujete u nadgledanju djeteta. Roditelji često upadnu u rutinu neprestanog ispravljanja djeteta, provjeravanja ili upućivanja “odgojnih” komentara – “Zaveži tenisice!”, “Obuci kaput!” ili “Žvači sporije!”. Unatoč vašim dobrim namjerama, ovakvi komentari će razdražiti i demoralizirati dijete, a u konačnici ćete i smanjiti njegovu sposobnost da se brine samo o sebi. Ponekad postoje situacije kada je najbolje ne miješati se. Dopustite da ih “veliki, strašni svijet” nauči nekoliko stvari.

6. Tražite prilike u kojima ćete ih moći pohvaliti. “Odlično si napisala taj diktat!” ili “Jako si dobro očistila sobu! A čak te nisam morala ni podsjetiti na to – odlično!” ili “Tako si se brzo danas spremio za školu!” – u pravilu, trebali biste dijete hvaliti 4 puta više nego što ga kritizirate. Pokažite svojim riječima i dijelima da vjerujete djetetu kako se može samo snaći – i ono će to vjerojatno i učiniti.

7. Recite to na nekoliko načina. Različita djeca različito reagiraju na upute i kritike. Kada zadajete djetetu zadatak, npr. da pospremi igračke, učinite to na dva načina. Recite: “Željela bih da prestaneš ostavljati svoje igračke svuda po sobi. Platili smo ih puno, pa se moramo i brinuti o njima, je li tako?”. Zatim ponovite zahtjev u pozitivnom tonu: “Molim te, pospremi igračke.” Veća je vjerojatnost da će dijete reagirati na neki od ta dva načina.

8. Dogovorite “time out”. Kada dođe do prepirke često izgubimo živce i kažemo nešto što ne mislimo. Kako biste spriječili ovakve događaje, dogovorite se s djetetom da ćete u tim slučajevima otići na “time out” tj. na kratki odmor. Odaberite mjesto u svome domu na kojem ćete moći u tišini i bez ometanja drugih porazgovarati. Otiđite na to mjesto, duboko udahnite i pokušajte razgovor voditi mirno, bez vikanja i grubih riječi.

9. Potaknite ih da isprave pogrešku. Kada vaše dijete pogriješi, strpljivo ponovite situaciju. Ako je prolilo sok dok se glupiralo za stolom, dajte mu krpu da obriše sok, a zatim natočite još u čašu i zamolite ga da stavi čašu na mjesto gdje je neće srušiti i da se ponaša pristojno.

10. Uzmite trenutak odmora. Brojite do 10 prije nego što progovorite – na taj ćete način izbjeći nepoželjne grube riječi.

11. Učvrstite vezu s djetetom. Najbolja disciplina u sebi ima čvrsta očekivanja o tome kako se dijete treba ponašati ali i poštovanje prema vrijednostima i dostojanstvu djeteta. Uspavljivanje, slušanje njihovih problema, suosjećanje i pružanje pomoći kada je potrebna pokazat će kako ste roditelj pun ljubavi, a ne policajac.

12. Iskazujte svoju ljubav. Uvijek djetetu ponavljajte koliko ga volite, bez obzira što je učinilo. Ljubav i vodstvo su dvije važne odrednice uspješnog roditeljstva – stoga se pobrinite da discipliniranje ne umanjuje iskazivanje ljubavi.

13. Uspostavite rutinu koja će spriječiti svađe. Ponekad roditelji i dijete uđu u rutinu u kojoj dnevni zadaci i obaveze redovno prelaze u svađu. U većini slučajeva, dijete će na kraju pristati na ono što tražite, ali će svi biti uzrujani i emocionalno “istrošeni”. Uspostavite rutinu kako biste pomogli djetetu da obavi svoje obveze u školi i kod kuće. Npr., roditelji moraju uspostaviti i potkrepljivati – smireno ali čvrsto – redovno vrijeme za učenje. Možda će biti potrebni tjedni kako bi se dijete naviklo da svaki dan u isto vrijeme radi zadaću (ili bilo koju drugu obavezu), no kada ih jednom nauči, neće više biti toliko svađa.

14. Posljedice neka odmah slijede ponašanje. Bilo da je to zabrana gledanja TV-a, odlaženja na rođendansku zabavu ili nešto drugo, kazna će biti najdjelotvornija ako odmah slijedi nakon što se dijete ponašalo na neprimjeren način. Koliko će kazna biti stroga ovisi o onome što je dijete učinilo. Ako je kazna prestroga dovest će do toga da dijete prezire i pravilo koje je prekršilo ali i vaš autoritet – što će dovesti do još više pobune i ljutnje.

15. Naučite se nositi s neiskrenosti. Za djecu s ADHD-om, laganje je često obrambeni mehanizam. Laž može biti način na koji prikrivaju da su nešto zaboravili, izbjegavanje kritike, kazne ili osjećaja krivnje i srama kada nešto ne mogu napraviti kako se od njih očekuje. Prvi korak borbe s lažima jest da nađete razlog zašto se javljaju. Ako dijete laže kako bi izbjeglo kaznu zbog neodgovornog ponašanja, pokušajte bolje pripaziti na bilo koju stvar koju čine koja bi mogla dovesti do takvog ponašanja – pokušajte spriječiti ponašanja prije nego što se dogodi, kako bi izbjegli kaznu. Ako laže kako bi izbjeglo osjećaj krivnje i srama, potaknite dijete da bude iskreno – i pobrinite se da dobije odgovarajuću pomoć kako bi riješilo ono što mu zadaje probleme i zbog čega se osjeća loše.

16. Neka vas dijete shvati ozbiljno. Postoje brojni razlozi zašto dijete ne poštuje vas ili vaša pravila. Jesi li pravila jasna? Važna pravila bi trebala biti i napisana. Odbija li pravila jer ih smatra nepoštenima? U tom slučaju, potreban je razgovor kako biste vi objasnili svoje razloge zbog kojih ste uspostavili pravilo ali i kako bi dijete reklo zašto ih ne smatra poštenima ili potrebnima. Konačno, ako želite da se pravila poštuju, redovno ih potkrepljujte. To znači da ih ne smijete zaboravljati ili prelaziti ponekad preko njih kada se osjećate krivi zbog nečega ili vas dijete (ili partner) nagovaraju da to učinite. Ako se koristite ispraznim prijetnjama, žrtvujete svoju vjerodostojnost i potkopavate svoj autoritet.

17. Discipliniranje osjetljivog djeteta. Iako će mnoga djeca protestirati nakon discipliniranja, djeca s ADHD-om će često reagirati s intenzivnom ljutnjom i nezadovoljstvom. Imajte na umu da uzastopna pretjerana reakcija na disciplinu – naročito ako se javljaju intenzivni osjećaji ljutnje i frustracije – ne moraju biti rezultat ADHD-a. Reagira li dijete pretjerano jer osjeća da ga stalno kritizirate? Da je nevoljeno? Nesposobno? Bespomoćno? Jesu li vaša očekivanja pretjerana? U nekim slučajevima, kronična ljutnja može biti simptom dječje depresije ili bipolarnog poremećaja.

18. Isključuje li vas dijete? Ispitajte se. Jeste li postali previše negativni ili kritični prema djetetu? Fokusirate li se previše na probleme, a nedovoljno na rješenja? Jesu li se vaši razgovori pretvorili u niz vaših “predavanja” i monologa, umjesto da čujete i drugu stranu? Nije bitno koje je dobi vaše dijete, nikada nije na odmet uključiti ga u donošenje pravila i odluka, ali i u smišljanje posljedica ako se pravila ne budu slijedila. Dijete koje se osjeća uključenim u donošenje obiteljskih pravila i odluka, lakše će ih i slijediti.

19. Recite “ne” mirnim tonom. Kada dijete želi još jedan sladoled, zanovijeta i ne prestaje vas moliti, nemojte reći: “Zašto uvijek moraš moljakati?”. Na taj način govorite djetetu da ste slabi i ranjivi. Djetetu to izgleda kao mogućnost da dobije ono što želi ako još malo “pogura granicu”. Dijete čuje “Ne” i “Možda” u isto vrijeme. Umjesto toga, roditelji djeteta s ADHD-om bi trebali reći “ne” bezizražajnim tonom u kojem se ne čuju emocije. Recite: “Ne možeš dobiti sladoled.” – bez prepirki i objašnjavanja. Ovo govori djetetu: “Možeš računati na mene, jer ja ne mijenjam svoje mišljenje. Možeš me pitati 7000 puta isto pitanje, ali odgovor će i dalje biti negativan.”

20. Zaustavite emocionalni ispad. Što se događa ako vaš mirni “ne” iz prethodne točke pokrene lavinu nezadovoljstva? Moljakanje nije uspjelo, sad je vrijeme da vas dijete osramoti u slastičarnici ili trgovini igračaka – vrištanje, valjanje po podu, plakanje…Iskoristite ovu mogućnost da podsjetite dijete kako ne bira ono vaše reakcije, nego vi sami. Iako se osjećate osramoćeno, frustrirano i zamjerate mu, nemojte se prikloniti njegovim metodama. Vikanje će samo pogoršati ispad. Umjesto toga, zauzmite opušteni stav. Sjednite i prekrižite noge. Započnite aktivnost koju dijete voli i pokušajte ga navesti da vam se priključi (npr., ako ste u restoranu uzmite bojice i papir, igračku ili nešto što ste ponijeli sa sobom, počnite bojiti ili se igrati i zamolite dijete da vam se pridruži). Ako ostanete mirni ostavit će te dojam da vladate situacijom – a ne djetetom.

21. Koristite sličnu konstrukciju rečenice kada nešto tražite od djeteta. Npr. “Jakove, vrijeme je da pospremiš odjeću u ormar.” Ili “Jakove, vrijeme je da ugasiš TV.”. Ako ovo činite učestalo, svaki put kada čuje svoje ime i “vrijeme je”, dijete će znati da treba odmah nešto napraviti. Ako to učini odmah, neka dobije bod koji vodi do određene nagrade. Ako ne, slijedi unaprijed određena posljedica. To može biti kratka “kazna” za mlađu ili oduzimanje povlastica za stariju djecu.

22. Pobrinite se da je “kazna” primjerena. 60 sekundi za svaku djetetovu godinu – ako ima 5 godina, neka kazna bude duga 5 minuta. Često će i 30 sekundi po godini biti dovoljno jer nije bitno koliko su dugo “u kazni”, već da im se pokaže kako vi imate kontrolu nad situacijom i da možete prekinuti neprimjereno ponašanje.

23. Nađite način kako smanjiti količinu potrebnog discipliniranja. Neprikladno ponašanje nije uvijek neprikladno – neprikladno je za određeno vrijeme i situaciju. Djeca se moraju izraziti, a roditelji moraju naći način na koji to ostvariti. Ako se mora “ispuhati”, možete postaviti vreću za boks u jednoj od prostorija. Ako uživa u rastavljanju stvari, vjerojatno neće vrijediti ako mu kažete da to ne čini. Umjesto toga, dajte mu neki stari uređaj i pronađite mjesto u kući na kojem će ga moći rastavljati i igrati se s njim.

24. Kako se nositi s vikanjem i psovanjem? Sjednite s djetetom dok je mirno i recite: “Znam da će te mnoge stvari uznemiriti, ali tada ne smiješ raditi stvari koje smo zabranili. Pa hajdemo smisliti što možeš napraviti kada si ljut.” Djeca s ADHD-om se naljute više i češće nego ostala, pa nema smisla govoriti im da se ne smiju ljutiti kada ih disciplinirate. Radije zajedno pronađite prihvatljive načine na koje može izraziti ljutnju.

25. Zajednički smislite nagrade za dobro ponašanje. Djeca s ADHD-om teško uče kako prilagoditi riječi i djela situaciji u kojoj se nalaze. Dobar način kako im pomoći u tome je stvoriti sustav bodova i nagrada. Npr. za određeno vrijeme u kojem dijete ne naziva druge ružnim imenima, dobiva bodove koji vode do određene nagrade. Sjednite zajedno i napravite nagradne kupone. Oni će biti nešto što dijete voli – pizza, pola sata igrica, kasniji odlazak u krevet…Cilj je motivirati dijete da se nauči samokontroli.

26. Neka vaši zahtjevi budu specifični. Umjesto da kažete djetetu da se “lijepo ponaša”, recite mu što točno da napravi. Dajući mu određeni posao i mogućnost da bude koristan smanjit će te njegovu anksioznost. Ako ste u restoranu brze hrane, recite: “Matija, učini mi uslugu i sačuvaj nam stol kod prozora.” Ili “Ema, možeš li uzeti slamke i par ubrusa?”. Zatim ih pohvalite za dobro obavljeni posao. Djeca s ADHD-om vole pomagati.

27. Počnite s disciplinom rano. Što duže čekate, to će dijete imati više stvari koje će morati naučiti. Postavite granice, kojih ćete se držati, što ranije. Ako čekate dok narastu, izazov će biti sve veći.

28. Kako pomoći tinejdžeru koji gubi stvari? Tinejdžeri gube stvari kao što su novčanik, kišobran, ključevi, knjige i naočale, što vodi do uznemirenosti i osjećaja krivnje, zbog čega se počinju braniti. Što više roditelj okrivljuje dijete da nije pazilo na stvari, to će ga ono manje slušati. Kako biste izbjegli ovakav razvoj događaja, pričekajte dok se situacija ne smiri, a zatim ponudite savjet u kojem se neće čuti okrivljavanje. Recite: “Znam da ti je teško pronaći stvari. To je sigurno uznemiruje. Imam par ideja koje bi ti mogle pomoći, ako ih želiš isprobati.” Predložite organiziranje stvari koje najčešće gubi. Ako su to ključevi, pričvrstite čavao ili držač za ključeve na zid, kako bi ih mogao tamo ostaviti svaki puta kada uđe u kuću.

29. Pružite djetetu izbor, a ne prijetnju. Izbor mu daje mogućnost da sam riješi svoj problem. Prijetnje stvaraju “bori se ili bježi” ponašanje koje vodi do svađe ili povlačenja. Jeste li ikad čuli tinejdžera kako kaže: “Pa što? Briga me za to!” kada mu prijetite?Prijetnja uključuje kaznu kao jedan od izbora. “Očisti sobu ili nećeš moći ići na zabavu. Izbor je tvoj.” Bolji način je rečenica:”Moraš počistiti sobu. Možeš to učiniti sada ili nakon večere.”

30. Usmjerite mu pažnju na nešto drugo. Jeste li primijetili kako smo napeti kada smo usmjereni na negativno? Umjesto toga, usmjerite razgovor na rješavanje problema. Ako se dijete žali jer ne može dobiti još jedan keks u slastičarnici, preusmjerite mu pažnju s te želje. Recite: “Što kažeš na to da sutra napravimo kod kuće kekse? Misliš li da možeš riješiti zadaću na vrijeme tako da imamo vremena za pravljenje čokoladnih kolačića? Možeš mi pomagati u kuhinji, a zatim ćeš dobiti prvi keks koji se ispeče!”

31. Isprobajte različite vrste discipliniranja. Pokušajte biti na pola puta između prestrogog roditelja i onog koji sve dopušta. Koristite tehnike rješavanja problema i pregovora kako bi dijete dobilo odgovornost za svoje ponašanje. Iskušajte jednu strategiju, ocijenite djeluje li, a zatim ju prilagodite vašim potrebama.

32. Ne pričajte previše. Pustite da vam se emocije slegnu prije nego razgovarate s djetetom. Uvijek više slušajte, a manje pričajte.

33. Razgovarajte sa suprugom ili partnerom. Roditelji bi se trebali slagati u vezi discipliniranja djeteta, i jedno bi drugome trebali biti podrška. Na ovaj način ćete onemogućiti dijete da vas okreće jedno protiv drugoga kada imate različita mišljenja.

34. Planirajte unaprijed. Razmislite koje stvari su najvažnije i o kojima nema rasprave. Razgovarajte o tim stvarima i o svojim očekivanjima. Navedite i posljedice ukoliko se dijete ne pridržava pravila.

35. “Razmislit ću o tome.” Ako dijete želi da mu odmah kupite neku igračku, ove četiri riječi će ga odmaknuti od “Želim odmah odgovor” pristupa.

36. Zanemarite manje probleme. Dom postane ratna zona ako djetetu prigovarate za svaku sitnicu.

37. Nemojte pretjerivati. Ako je vaše dijete već bilo kažnjeno za neko neprimjereno ponašanje od strane učitelja ili neke druge osobe, pitajte se: “Je li potrebna još jedna kazna, ili samo želim izbaciti svoju frustraciju?”

38. Ne shvaćajte svađe osobno. Zanemarite rečenice poput: “Ne vjeruješ mi!” Provjeravanje djeteta (u granicama) je normalno. Očekujte ovakve argumente – ali ih ne uzimajte k srcu.

39. Pokažite ljubav. Kada dijete uniđe kroz vrata, nasmiješite li se ili namrgodite? Disciplinirate ili pokazujete ljubav? Uputite mu par lijepih riječi, a probleme ostavite za malo kasnije.

40. Ne pitajte – recite. Ne počinjete rečenice s: “Hoćeš li…?” i ne završavajte s “OK?” Umjesto toga, recite: “Molim te podigni svoju jaknu s poda.” Ako dijete ne reagira na vaš zahtjev, pokušajte to reći na drukčiji način. Djeca različito reagiraju na zahtjeve, pa postavljanje zahtjeva na drukčiji način može pomoći više od uzastopnog ponavljanja jedne rečenice.

41. Inzistirajte na kontaktu očima. Kada gledate jedno drugome u oči dijete vas ne može ignorirati i slušat će što govorite. Recite mu da vas gleda dok mu objašnjavate zašto neko ponašanje nije dobro ili kada zahtijevate promjenu u ponašanju, kao što je strpljivo čekanje ili pospremanje nereda.

42. Provodite slobodno vrijeme zajedno. Vrijeme koje ćete provoditi s djetetom u igri i razgovoru postat će temelj čvrste veze između vas i djeteta. Što se više zbližite s djetetom, to će vas sljedeći put radije poslušati.

43. Neka dijete zna tko je “glavni”. Objasnite djetetu s ADHD-om da su igranje igrica i gledanje TV-a povlastice, a ne njihova prava. Djeca moraju znati da pristup TV-u, telefonu ili računalu mora biti zarađeno pozitivnim i primjerenim ponašanjem.

44. Objasnite posljedice za neprimjereno ponašanje na vrijeme. Pomoći će vam ako imate dobro razrađen plan prije nego što se dogodi nepoštivanje vaših pravila. Također, na taj način ni dijete neće biti iznenađeno kada ga disciplinirate. Posljedice bi trebale biti oduzimanje privilegija.

45. Budite dosljedni u kazni, bez obzira na sve. Razgovarajte o ponašanju i budite sigurni da dijete razumije zašto je neko ponašanje bilo loše. Roditelj mora u potpunosti biti dosljedan kada disciplinira. U protivnom će se ponašanje ponoviti ili će postati još gore.

46. Osmislite pravila koja možete slijediti. Nikada ne postavljajte pravilo za koje znate da dijete ili vi ne možete slijediti. “Budi doma u 10 sati.” je pravilo koje je ostvarivo, ali “Ne želim da se više družiš s tom djevojčicom. Samo te dovodi u neprilike.” nije. Ne možete djetetu birati prijatelje, pa nemojte ni pokušavati uvesti to kao pravilo.

47. Ostanite u sadašnjosti. Ništa nije kontraproduktivnije tijekom discipliniranja od spominjanja prošlih grešaka i problematičnih situacija dok se bavite trenutnim problemom. To vas odvraća od problema koji sada morate riješiti i vodi do frustracije i neprijateljstva. Poštedite dijete dugih “prodika” i rečenica kao “Rekao sam ti.”

48. Pustite ga da se “ispuše”. Frustracija, razočaranje i zamjeranje mogu brzo dovesti do ljutnje. Primijetite da je dijete ljuto ali ga ne kritizirajte sve dok ljutnju iskazuje na prihvatljive načine – kroz razgovor i bez verbalnog nasilja (vrijeđanje i nazivanje imenima). Objasnite im kako postoji velika razlika između osjećaja ljutnje i djela ljutnje. Postavite stroge granice što se tiče izbacivanja frustracija prema ljudima i stvarima.

49. Smirite ih prije nego se počnu neprimjereno ponašati. Ako vaše dijete počne plakati i praviti scene u restoranu ili trgovini, smirite ga prije nego takvo ponašanje dosegne vrhunac. Zamolite ga da zamisli kako ima svijeću na dlanu koju puhanjem treba ugasiti. Duboko disanje smiruje djecu koja su izvan kontrole. Još jedna mogućnost je da nosite balon sa sobom kojeg ćete dati djetetu da napuše ako počne s ispadima.

50. Dogovorite se oko plana. Prije nego odete u trgovinu, razgovarajte s djetetom što bi ga moglo smiriti ako se uzruja. Ako dođe do ispada, imat ćete plan jer vam je dijete reklo što bi ga moglo smiriti. Vjerojatnije je da će surađivati ako je to nešto što je samo reklo da će mu pomoći nego ako sami pokušavate smisliti nešto drugo.