Možda vaše dijete ne zna kako riječima opisati kako se osjeća – zato naučite slušati srcem kako biste ga lakše razumjeli.

Razumijevanje nedoličnog ponašanja

Kada se morate “boriti” s ljutitim djetetom, pomaže vam ako se podsjetite da nedolično ponašanje uglavnom proizlazi iz jakih emocija. Djeca često ne mogu verbalizirati svoje osjećaje pa oni izlaze na vidjelo u obliku prkosa i napadaja ljutnje. Roditelji uglavnom reagiraju na nedolično ponašanje djeteta, umjesto da se usmjere na osjećaj koji je doveo do takvog ponašanja. Kako biste umirili djetetovo turbulentno raspoloženje, morate pomoći djetetu da razumije svoje osjećaje. Naučite kako to učiniti pomoću ovog članka.

Poveznica između ponašanja i osjećaja

Posljednja istraživanja pomažu shvatiti nedolično ponašanje. Kada su djeca u agoniji velikih i snažnih emocija, njihova desna, “emocionalna” polutka mozga je okupirana. Roditelji uglavnom odgovaraju na njihove ispade razgovarajući s njima i urazumljujući ih. No na to može odgovoriti samo lijeva polutka mozga. Zaključak je da te dvije polutke ne mogu zajedno raditi u ovakvom trenutku.

Reflektivno slušanje

Kako roditelji mogu znati koje emocije potiču djetetovo nedolično ponašanje? Pokušajte s reflektivnim slušanjem, razumijevanjem što vaše dijete osjeća tog trenutka, a zatim verbaliziranjem onoga što mislite da osjeća.Pokušajte se zapitati što navodi vaše dijete da se ponaša na određeni način. Ne pokušavajte promijeniti njihove misli s logikom, objašnjavanjem i držanjem “prodika”. Reflektivno slušanje pomoći će vašem djetetu da se bolje osjeća, a zatim i da se bolje ponaša.

Reflektivno slušanje u praksi

Korištenje reflektivnog slušanja pokazuje vašem djetetu da se brinete za njega. Jeste li ikada rekli uznemirenom djetetu: “Što ti je? Izgovori već jednom!” Djeca često ne znaju koje riječi upotrijebiti. Tijekom vremena, reflektivno slušanje uči vaše dijete bogat i raznolik vokabular kojim može izraziti osjećaje Sljedeći koraci pomoći će vam implementirati reflektivno slušanje u vaše strategije odgajanja.

Stavite svoje emocije u stranu

Stavite svoje emocije i želje nakratko sa strane. Kada se suočavamo s djetetom koje je uznemireno, i mi često postajemo uznemireni. Postajemo ljuti kada se naše dijete ponaša prkosno, ili se osjećamo anksiozno i krivo jer se dijete osjeća loše. Problem je u tome što naše jake emocije mogu zasjeniti naše razmišljanje što vodi do impulzivnog ponašanja, umjesto da uzmemo vremena i razmislimo kako možemo pomoći djetetu.

Duboko udahnite

Prije nego nešto učinite ili kažete, smirite se. Na ovaj način je puno roditelja to uspjelo: vizualizirajte se kako skupljate svoju ljutnju, zabrinutost i razočaranje s obje ruke, a zatim ih odložite u kutu sobe. Vizualizacija vam može pomoći da to uistinu i učinite. Osjećaji će i dalje biti tu pokraj vas, čekajući vas, ako ih želite razmotriti kasnije.

Poslušajte dijete

Prestanite raditi ono što ste radili tog trena, gledajte u svoje dijete i slušajte ga. Ponekad su djeca potpuno otvorena u vezi svojih osjećaja i lako ih je slušati. Ali lako je i izgubiti fokus. Moramo gledati u dijete kako bi ono znalo da ga slušamo. Pomaže ako koristimo riječi ili zvukove koji mu pokazuju da ga slušamo: “Aha”, “Stvarno?” “Razumijem” i sl.

Usmjerite se na neverbalnu komunikaciju i govor tijela

Što ako vaše dijete ne želi reći što ga muči? Morate “slušati” njegov govor tijela, facijalnu ekspresiju, držanje i gestikulaciju. Možete znati da nešto nije u redu kada čujete njegov ton glasa ili kada primijetite da vas ne želi gledati u oči, čak i kada nemate pojma što je moglo dovesti do takvog ponašanja. To su znakovi koji nas upozoravaju da zastanemo i pokušamo s reflektivnim slušanjem.

Primjeri reflektivnog slušanja

. Kada se vaše dijete žali kako ne može napisati zadaću, umjesto da kažete: “Možeš. Nije teško.” Recite, “Možda ti se čini kako je ovo teško i ne želiš pogriješiti?”

. Ako ste na rođendanskoj proslavi i vaše dijete se drži samo vas, umjesto “Nemoj samo stajati ovdje, odi se igrati.” pokušajte reći: “Možda nisi siguran žele li se ova djeca igrati s tobom?”

Pripremila: Martina Šibalić
Izvor: ADDittudeMag