Osjećaj srama i ADHD

Pripremila: Martina Šibalić

Zašto se osobe s ADHD-om bore s osjećajem srama i kako ga prevladati? – William Dodson, ADHD stručnjak

Sram nije isto što i krivnja

Sram je jedan od najtežih osjećaja jer je gotovo uvijek skriven. Osjećaj srama je drukčiji od osjećaja krivnje. Osjećaj krivnje je fokusiran na ono što je osoba učinila, a osjećaj srama na to kakva je osoba, tj. što ona jest.

Osjećaj izdvojenosti i nejednakosti

Za osobe s ADHD-om, sram se javlja zbog učestale nemogućnosti zadovoljavanja očekivanja od strane roditelja, učitelja, nadređenih i drugih osoba iz okoline. Procjenjuje se kako osobe s ADHD-om do svoje 12. godine prime gotovo 20 000 negativnih povratnih informacija više od osoba bez ADHD-a. Zbog toga vide sebe drukčijima od drugih te smatraju kako imaju puno mana – vjeruju kako nisu kao ostali ljudi.

Negativno viđenje sebe

Posebno je teško za osobe s ADHD-om kada ih bliska i dobronamjerna osoba podsjeti kako su u nečemu pogriješili. Osjećaju kako su optuženi, posredno ili neposredno, da su lijeni ili namjerno neposlušni – kao da su sami odlučili pogriješiti. Teško je ne osjećati se loše u takvim trenucima. Neki stručnjaci smatraju kako bi nisko samopoštovanje trebalo biti jedan od kriterija za dijagnozu ADHD-a kod odraslih.

Ljutnja

Osobe koje osjećaju sram povlače se u sebe ili se skrivaju iza svoje ljutnje kako bi izbjegli percipirani izvor negativnosti. To može objasniti zašto se osobe s ADHD-om često boje pustiti druge da ih upoznaju dovoljno dobro ili se boje pokazati drugima kako žive. Osjećaju dva velika straha: njihova budućnost nije pod njihovom kontrolom, pa život vrlo lako i nekontrolirano može izazvati osjećaj srama, isto kao i uspjeha.

Problem s perfekcionizmom

Osjećaj srama uzrokuje želju za savršenstvom. Osoba razmišlja: “Ako sve napravim savršeno, mogu izbjeći pogreške i osjećaj srama.” Osoba s ADHD-om koja vjeruje u ovu izjavu stalno će procjenjivati osobe u svome životu – prijatelje, obitelj i djecu – kako bi vidjeli što oni cijene i odobravaju, te će se pokušati ponašati na takav način. Na taj način lako je zaboraviti što zapravo oni žele od svoga života i koji su njihovi motivi i ciljevi.

Odustajanje

Mnoge osobe koje osjećaju sram postupno odustaju od raznih stvari – kod kuće i na poslu – osim ako nisu od početka uvjereni u lak i potpun uspjeh. Teško im je truditi se dulje vrijeme ako ne vide cilj ili brzi napredak. Zbog toga ih se često karakterizira kao lijene, pa osoba osjeća još više srama i smatra se neshvaćenom.

Traženje pomoći

Sram nas sprečava i da potražimo pomoć, što se često događa kod djece i odraslih s ADHD-om. Teško im je reći liječniku o svojim neuspjesima, a traženje lijeka koji bi im mogao pomoći čini im se kao nezamisliv pothvat. Pokušali su sve, ali jednostavno ništa ne uspijeva. Mnoga djeca će radije pasti razred nego upitati učitelja za pomoć. Zbog toga su često roditelji vrlo iznenađeni kada nakon nekog vremena vide djetetove ocjene. Dijete im nije ništa reklo jer je osjećalo previše srama da bi moglo priznati neuspjeh.

Okrivljavanje drugih

Mnogi izjednačavaju okrivljavanje drugih za svoje neuspjehe s rješavanjem problema koji su ih doveli do osjećaja srama. Kada pronađu nekoga koga mogu okriviti, oslobađaju se odgovornosti ali i mogućnosti daljnjeg rješavanja problema. Cilj prekidanja ovog zatvorenog kruga srama jest shvatiti kako nije sramotno pogriješiti, nego ne pokušati ispraviti svoju pogrešku.

Smijehom protiv srama

Osobe s ADHD-om često koriste humor kao najbolju obranu protiv srama. Smiju se situaciji koja je izazvala osjećaj srama, zbog čega im je lakše prihvatiti svoju pogrešku i omekšati strogi stav prema pogreškama koji su razvili tijekom djetinjstva. Zapamtite, smijeh oduzima moć sramu!

Prihvaćanje samoga sebe

Iako su osobe koje osjećaju sram izrazito fokusirane na to kako ih svijet vidi, prvi korak u borbi protiv srama jest prihvaćanje samoga sebe. Nikada nećete moći vjerovati da vas drugi vole i prihvaćaju takve kakvi jeste, osim ako i sami ne povjerujete u to.

Pronađite svoju osobu za potporu

Potrebno je imati nekoga – prijatelja, obitelj ili terapeuta – tko će vas voljeti i prihvaćati, unatoč svim manama i propustima koji se mogu dogoditi. Na ovaj način je najlakše riješiti se osjećaja srama. Ovo je obrnuta stvar od perfekcionizma, kod kojega je odobravanje zasnovano na onome što je osoba učinila. Osoba koja je potpora služi kao podsjetnik na to da ste dobra i vrijedna osoba, čak i kada stvari koje radite ne idu najbolje.

Snaga je u broju

Grupa potpore za osobe s ADHD-om može biti jako dobar oslonac u životu. Osoba se osjeća prihvaćenom jer je među ljudima koji je razumiju. I drugi u grupi su bili u istim situacijama i znaju kako je osjećati sram nakon neuspjeha i kako je to biti drukčiji. Grupa prihvaća osobu takvom kakva jest te ispravlja nepravilnosti koje se javljaju kao posljedica zatvaranja u sebe. Vrlo je dobro zajedno s grupom postaviti specifične ciljeve koji su realistični i ostvarivi.

Otkrijte istinu

Liječnici i terapeuti moraju biti oprezni kako bi uvidjeli znakove srama jer ih osobe s ADHD-om jako dobro skrivaju u sebi. To je ključ dobre dijagnoze i uspješnog tretmana. Potrebno je da obje osobe koje su uključene u terapiju – i osoba s ADHD-om i terapeut, budu svjesni ovakvih osjećaja koji su dio života osobe s ADHD-om. Mnogi pokušavaju prikriti ovu emocionalnu komponentu jer se boje biti povrijeđeni kada se istina sazna.