Sustav pisanja zadaća za djecu s dijagnozom ADHD/ADD-a, ali i za sve one koji imaju problema na tom području.
Pripremila: Martina Šibalić
Izvor: www.additudemag.com
Umara li stres oko pisanja zadaća i vašu obitelj? Pratite ovaj sustav kako biste uspostavili rutinu koja će pomoći vašem djetetu u usvajanju radnih navika.
Zadaća zahtjeva od djeteta da prepiše zadatak točno, donese kući prave knjige, prati rokove do kada treba predati zadaće… Sve ovo predstavlja problem za djecu koja slabije pamte, imaju sniženu koncentraciju ili pažnju za detalje. Stvaranje dosljednog sustava pisanja zadaća može potrajati i nekoliko mjeseci dok se ne usvoji, ali će na kraju dovesti do boljeg uspjeha u školi, osjećaj uspjeha, ali i puno osmijeha nakon dolaska iz škole.
1. Za većinu djece s ADHD/ADD-om ispravno zapisivanje zadaće jednako je teško kao i samo rješavanje zadaće. Zamolite učitelja da na kraju sata pregleda informativku u koju je dijete zapisalo zadaću.
2. Odredite vrijeme (u dogovoru s djetetom) kada će se pisati domaća zadaća. Kako bi se razvile radne navike, važno je držati se rasporeda svaki dan (osim ako dođe do nekih neodgodivih obveza). Istraživanja pokazuju kako započinjanje zadaće u roku sat vremena nakon dolaska iz škole povećava uspjeh. Ako vam raspored to dopušta, nakon dolaska iz škole dajte djetetu neki zdravi međuobrok, kratko vrijeme za odmor, a zatim odmah započnite s pisanjem zadaće.
3. Ako ga još nemate, osigurajte djetetu tiho mjesto s dovoljno svijetla na kojemu će svaki put pisati zadaću. To mjesto bi trebalo biti što više udaljeno od bilo kakvih vidnih ometajućih sadržaja koji bi mogli potaknuti dijete da odluta mislima. Isključite TV ili glazbu s riječima tijekom pisanja zadaće (glazba bez riječi može kod neke djece pomoći u koncentraciji). Dajte si vremena da vidite koncentrira li se vaše dijete lakše uz glazbu ili bez nje.
4. Budite mentor svome djetetu. Pregledajte zajedno zadatke prije nego što dijete započne pisanje zadaće. Razdvojite zadatke u manje dijelove te odlučite koliko vremena je potrebno za koji dio. Nakon što dijete završi svaki od dijelova, provjerite je li sve dobro riješeno. U bilježnicu koju ćete koristiti kao dnevnik zadaće upišite zajedno zadane zadatke, a zatim ih prekrižite/stavite kvačicu nakon što su riješeni.
5. Djeca s poremećajem pažnje često imaju problema sa započinjanjem zadataka. Pročitajte zajedno upute za svaki zadatak, označite ključne riječi, razgovarajte o tome kako riješiti pojedini zadatak. Kada dijete zna što treba napraviti, ostavite ga kako bi samo napisalo zadatak. Neka zna da ste u blizini kako bi moglo dobiti vašu pomoć ako bude potrebno.
6. Koristite štopericu. Štoperica je izvrstan alat za sanjare. Za djecu s ADHD-om od 6-12 godina najbolje odgovaraju manji ciklusi rješavanja od 5 do 20 minuta. Nakon što je isteklo prvih 10 minuta, djeca najčešće “uhvate ritam” i nastave raditi. Produžite vrijeme rješavanja ako dijete može i dalje održati koncentraciju. Varirajte vrijeme ovisno o predmetu.
7. Kada štoperica odzvoni 20 minuta, dopustite djetetu da se razgiba ili prošeta po stanu 2-3 minute između svakog bloka od 20 minuta pisanja zadaća. Motoričke kretnje kao skakanje ili razgibavanje povećavaju budnost. Ako dijete postane nekoncentrirano tijekom pisanja zadaća, potapšajte ga po ramenu, recite kako ste zadovoljni njegovim radom i podsjetite ga na još kratko vrijeme koje je potrebno za dovršavanje zadaće.
8. Potaknite završavanje zadataka specifičnom verbalnom pohvalom. Dajte im do znanja kako ste ponosni na njihov trud. Budite specifični tj. određeni koliko god možete (specifične pohvale imaju više učinka od generalnih, uopćenih). Npr. “Vidim da je potrebno puno vremena i truda kako bi ispisao sve te riječi tako uredno i bez grešaka”, a ne: “Vidim da se trudiš.”
9. Djeca s ADHD-om često zametnu zadaću na putu između kuće i škole. Napravite “centar zadaće” kod kuće na kojem će biti omot sa svom završenom zadaćom. Kada je neki od zadataka napisan, ide odmah u omot, koji se nakon sve zadaće sprema u jedan od odjeljaka u školskoj torbi. Stavite poruku na školsku torbu sa podsjetnikom da provjeri prije škole je li sva zadaća na mjestu.
10. Jedan od najvećih izazova su zadaci koji se rade duže vrijeme, kroz tjedan ili mjesec (kao lektira). Prođite zajedno kroz zahtjeve zadatka. Na kalendar zapišite koji je rok za predavanje zadaće te raspodijelite zadatak na manje dijelove, svaki sa svojim posebnim rokom za završavanje (npr. prvu polovicu knjige ćemo pročitati do 10.01., drugu polovicu do 20.01., zapisat ćemo je u bilježnicu do 28.01., a predati 30.01.).
11. Za djecu koja dobivaju puno zadataka s čitanjem, čitanje zajednički na glas može učiniti zadaću opuštajućom aktivnosti, a ne obvezom. Dijete može pročitati par stranica, a zatim isto toliko i vi pročitajte. Postavljajte pitanja tijekom čitanja kako biste vidjeli razumije li dijete tekst. Pitanja kao: “Zašto misliš da je kraljević otišao u dvorac?” ili “Misliš li da će Ivan osvojiti ovu utrku?” pomaže u shvaćanju teksta.
12. Budite pozitivni. Ako dijete odbija raditi govoreći kako ono to “ne može”, probajte reći nešto kao: “Ti si pametan/na i možeš se potruditi, što znači da možeš ovo napraviti. Plakanje nam neće pomoći u ovoj situaciji. Ja ne mogu i neću zadaću raditi umjesto tebe koliko god ti to želio/željela, tako da možemo sada ovo zajedno završiti ili ćeš plakati sat vremena prije nego što krenemo raditi. U svakom slučaju, zadaću ćemo napraviti jer ti to MOŽEŠ. Ja ti mogu pomoći ili ne, ali ti si pametan dječak/djevojčica i kad budeš spreman, i ja ću biti.”