Izvor: ADDitudeMag
Ako imate ADHD, vaš tretman mora biti prilagođen onome što ljudi s deficitom pažnje misle, osjećaju i na koji način žive. O tretmanima ADHD-a piše liječnik i stručnjak za ADHD, William Dodson.
Život je težak za osobu s ADHD-om. Osoba je često preuzbuđena i neorganizirana, a uz to mora živjeti s osobama koje su potpuno drukčije i koje ju često ne razumiju. To je težak posao, no najbolje je krenuti što ranije, prije nego u sebi ukorijenimo loše navike i smanjeno samopoštovanje.
Tijekom ranih godina razvoja niti jedno dijete, imalo ADHD ili ne, nema mogućnost i dovoljan uvid u svoju osobnost da bi sudjelovalo u terapeutskim procesima. No ne bi trebalo ni dugo čekati kako bi mu se pružilo pomoć. Što prije prepoznamo ADHD, i pravilno se suočimo s njim, to je bolje i za dijete i bliske osobe.
Iako tretmani za ADHD nisu previše složeni, teško je izbrisati godine u kojima je došlo do smanjenog samopoštovanja i u kojima su se najviše čule loše povratne informacije. Također je teško zaboraviti na navike koje je osoba morala razviti kako bi se mogla suočiti sa svijetom koji funkcionira na drukčiji način od njih.
Tretmani ADHD lako mogu propasti ako osoba nema uz sebe neku blisku osobu koja će biti s njom svo vrijeme ove borbe. To je naročito važno u prvoj godini tretmana, kada će motivacija biti u drugoj osobi koja će najlakše vidjeti pozitivne promjene.
Budite vjerni svojem “ADHD-ovcu”
Bio sam iznenađen kada sam otkrio koliko odraslih osoba s ADHD-om i koegzistirajućim poremećajima normalno funkcionira u svakodnevnom životu. Imaju uspjeha i na poslu i u privatnom životu. Odgajaju zdravu i sretnu djecu (od kojih polovica također ima ADHD). Što je posebno kod tih osoba i što se dogodilo tijekom djetinjstva da su postali sretni i uspješni odrasli?
Najbitniji faktor je osoba koja potpuno vjeruje da je dijete ili odrasli s ADHD-om dobra osoba. Dijete treba nekoga tko će mu reći kako dobro i naporno radi, kako je inteligentno ali i voljeno: roditelja, brata ili sestru, djeda, baku ili učitelja. Ova osoba može razlikovati djetetovu vrijednost od njegovog uspjeha te mu može reći: “Poznajem te. Znam koliko se trudiš i mučiš kako bi postigao rezultat. Ako nisi uspio, znači da postoji nešto što te ometa. Otkrit ćemo što je to. Tu sam i pomoći ću ti kako bi uspio.”
Budući da mnogi roditelji i supružnici ne razumiju kako funkcionira mozak s ADHD-om, pokušavaju s načinima koji su djelovali na njih dok su bili djeca, ili govore ono što su njima roditelji govorili kada bi doživjeli neuspjeh. Većina roditelja predlaže ulaganje više truda i pokušavanje ponovno s istim tehnikama. Pretpostavka je kako je tehnika dobra, ali je dijete nešto krivo učinilo i nije se dovoljno dugo ili jako trudilo. U svakom slučaju, dijete je krivac, a ne pogrešna tehnika. Ovaj pristup govori kako dijete nije uspjelo jer u sebi ima neku manu. Ima loš karakter (“Lijen si.”) ili namjerno prkosi (“Možeš to učiniti ako se dovoljno potrudiš.”)
Roditelj ili bliska osoba koja nema ADHD, mora se zapitati i iskreno odgovoriti: Želim li uistinu da moje dijete ili supružnik bude kao ja i da čini stvari na isti način? Ili želim da bude najbolji “ADHD-ovac” koji može biti?
Znajte svoj ADHD
ADHD tretman mora početi s razumijevanjem onoga što ADHD uistinu jest, što je osoba sposobna postići, a što ne. Odgovornost i odanost su dobre stvari, ali samo ako vode do uspjeha. Ovakve odluke su najteže za roditelje i supružnike. Ponekad nije jasno što je moguće, a što ne. Ono što trenutno nije moguće, možda će postati kasnije.
Nemojte okrivljavati druge za ono što nisu u stanju učiniti. Mnoge terapeutske metode ne uspijevaju postići dugoročan uspjeh baš zbog toga. Jedini ishod postaje stalni neuspjeh. Što više osoba s ADHD-om cijeni i voli autoritet i želi mu ugoditi, to će veća biti bol i frustracija zbog neuspjeha.
Osoba s ADHD-om ne bi trebala biti jedini cilj tretmana. Svi u obitelji trebali bi znati što se događa i na koji način oni mogu biti dio rješenja. Potrebno je prepoznati i probleme koji dolaze od druge djece u obitelji. Mnoga braća i sestre djece s ADHD-om cijeli se život osjećaju zapostavljenima jer su uvijek bili dobri i nisu zahtijevali puno pažnje.
Tretman lijekovima
Uspješan tretman ADHD-a ponekad uključuje lijekove koji se zatim moraju redovno uzimati.
– Ako ste prošli kroz tretmane i savjetovanja za ADHD koji vam nisu pomogli, pokušajte upitati liječnika za savjet o lijeku.
– Ako ste probali uzimati lijekove, ali vam se nije svidjelo kako su djelovali na vas, pronađite liječnika koji ima više iskustva s osobama s ADHD-om i pokušajte još jednom. Većina pronađe tijekom vremena lijek i način uzimanja koji nemaju nuspojave i koji vas ne mijenjaju kao osobu.
Lijekovi mogu povećati raspon pažnje te smanjiti impulzivnost i hiperaktivnost.
Zaboravite na rješenje koja vam ne odgovaraju
Lijekovi vas neće naučiti novim vještinama. Ako smanjite simptome ADHD-a s lijekovima, ali se nastavite boriti s tehnikama i rješenjima koje ste prije koristili, a koji vam nisu pomagali, ništa se neće promijeniti. Morate konačno i zauvijek zaboraviti stare tehnike rješavanja problema. Zatim ih morate zamijeniti novima. Ovaj proces zahtjeva vrijeme jer ste godinama koristili određene tehnike i uložili svoj trud i emocije. Vaš će se život promijeniti onda kada shvatite na koji način funkcionira vaš um i zašto tehnike rješavanja problema koje koriste vaši prijatelji i obitelj ne odgovaraju i vama. Koristite pravu terapiju za motivaciju
Ako važnost zadatka i nagrada za njegovo rješavanje ne motiviraju osobu s ADHD-om, što se može učiniti kako bi ih se pokrenulo? Čini se da je najbolja metoda pronalaženje osobnih vrijednosti koje zatim i mi moramo cijeniti – to je ono što će osobu s ADHD-om potaknuti i motivirati kada sve ostale metode propadnu. Acceptance and Commitment Therapy (terapija prihvaćanja i obvezivanja), koju su 80-ih godina razvili stručnjaci Stephen Hayes, Kelly Wilson i Kirk Strosahi, pomaže osobama s ADHD-om da izvrše zadane zadatke. Ova terapija polazi od pretpostavke kako osobe s ADHD-om previše vremena provode u “svojoj glavi” smišljajući kako nešto napraviti, jer su toliko puta bili povrijeđeni od strane vanjskog svijeta. Također, bitna odrednica terapije jest da se naglasak ne stavlja na vanjske vrijednosti (“Moram napraviti taj zadatak jer poslodavac smatra kako je bitan”), nego na unutrašnje – nešto što će motivirati osobu da ostane do kraja uključena i završi zadani zadatak. To su vrijednosti koje daju značenje i smisao životu pojedinca. U ovoj terapiji, terapeut saznaje koje su to vrijednosti bitne u životu pacijenta. Koje su to stvari koje daju smisao životu? Koji aspekt života donosi promjenu u njima samima, njihovoj obitelji, zajednici i profesiji? Neke osobe najviše cijene obitelj. Za druge, to je postizanje nekog rekorda, slava ili vjera u Boga. Tijekom terapije, osoba bi se više puta dnevno trebala upitati: “Radim li ono što je za mene važno?” Ovo stavlja osobu u dodir s njezinim vrijednostima. Nakon nekoliko tjedana ove terapije pacijent ima više mogućnosti i načina pristupanja svojim sposobnostima kada ih treba – poznaje put do supjeha!
“Trikovi” za bolji fokus
Važno je naglasiti i ponavljati osobi s ADHD-om kako kod nje postoji više pozitivnih osobina nego negativnih. To uključuje mogućnost razmišljanja izvan okvira, kompromise koje su naučili raditi i želju za uspjehom. Upravo zbog toga možda i ne iznenađuje činjenica da je samo 10% osoba s ADHD-om dijagnosticirano ili prošlo je neki od tretmana. Terapeut, nakon postavljene dijagnoze i prepisanih lijekova, postavlja pitanje pacijentu – koje su stvari koje radi dobro, tj. koje su njegove jake strane koje su ga motivirale i dovele do sadašnjeg trenutka. Osobu se potiče da nosi papir i olovku sa sobom i zapiše kako se osjećala kada je bila fokusirana i produktivna te kako je došlo do tog stanja. Kada se to dogodilo? Što ih je dovelo u fokus te zbog čega je fokus nestao? Nakon mjesec dana, najvjerojatnije će biti zapisano 20-ak tehnika za koje će znati da djeluju. To je skup “trikova” koji pomažu u slučajevima odlaganja i smanjene produktivnosti.